Stajalište g. Jacques Chiraca povodom Sastanka na vrh NATO-a u Rigi

Mir nikad nije stečen i sigurnost je najveća odgovornost svake vlade. Zbog toga Francuska želi pridonijeti svjetskoj političkoj organizaciji koja otklanja opasnosti. Ona želi sudjelovati u primjeni obostrane odgovornosti u okviru snažnih, legitimnih i općeprihvaćenih međunarodnih institucija, posebice kroz reformu UN-a i Vijeća sigurnosti. Francuska djeluje u korist upravljive globalizacije u službi čovjeka, skladno, pravično i solidarno. Ona radi na izgradnji takve političke Europe koja je sposobna preuzeti svoje međunarodne odgovornosti u službi mira.

JPEG - 11.4 kb
Service Photo Elysée

Sjeverno-atlantski savez zauzima središnje mjesto u tom projektu. Već deset godina Francuska sudjeluje u naporima uloženim u cilju njegove prilagodbe novoj stvarnosti, a da pritom zadrži svoju prvotnu ulogu. Upravo ću stoga sutra, na Sastanku na vrhu NATO-a u Rigi, još jednom potvrditi istaknutu ulogu Sjeverno-atlantskog saveza , vojne organizacije, jamca kolektivne sigurnosti saveznika i okvira unutar kojeg Europljani i Amerikanci mogu udružiti svoje napore u službi mira.

Opasnost od općeg rata u Europi je nestala i NATO se dubinski obnovio i prilagodio te se proširio na nove demokracije. On izgrađuje odnose povjerenja s Rusijom, odnose koje moramo neprestano snažiti jer održati mir na europskom kontinentu znači prvenstveno izbjeći stvaranje novih lomova. U tom smislu, želimo partnerske odnose između NATO-a i Ukrajine te želimo da Savez prihvati države kandidate Zapadnog Balkana čim one budu spremne na to.

Zbog toga što živimo u vremenu punom obećanja, neki nas navode na pomisao da je došao trenutak da se uberu dividende mira i da se preispitaju naše obaveze. Držim da bi to bila velika pogreška. Spustiti gard značilo bi zaboraviti na prijetnje koje čine terorizam, agresivni nacionalizmi i želja pojedinih država da vode politiku sile kršeći svoje međunarodne obveze. Danas, kao i jučer, trebamo snažan, solidaran i prilagođen Savez.

Primarni zahtjev koji se postavlja pred Savezom je kredibilitet njegovog vojnog instrumenta. Iz toga proistječe preobrazba koju smo pokrenuli radi povećanja djelotvornosti i sposobnosti reagiranja.U Rigi će Snage za brz odgovor NATO-a (NRF) biti proglašene u potpunosti operativnima. Sa NRF-om će Savez raspolagati multinacionalnim instrumentom bez premca.

Svaka država članica mora biti spremna uložiti napor u pogledu primjerene obrane. Europljani su se predugo oslanjali na svoje saveznike Amerikance. Sada moraju preuzeti na sebe dio tereta odgovornosti i biti voljni učiniti napor na nacionalnoj razini u pogledu obrane, a koji bi bio primjeren njihovim ambicijama vezanim za Sjeverno-atlantski savez kao i za Europsku Uniju. To je znak solidarnosti koji spaja dvije obale Atlantika. To je ono što čini Francuska, jedan od prvih potpomagatelja Saveza, kroz svoj zakon o vojnim programima. Ona teži modernizaciji strateških snaga u zadanim okvirima kao i opremanju njenih konvencionalnih snaga i njihovoj sposobnosti odgovora i razmještanja.

Prilagoditi Savez, to znači i omogućiti mu da, uz savršeno nadopunjavanje i načelo jednakopravnosti, djeluje s drugim međunarodnim organizacijama koje imaju jasno postavljene ciljeve, nadležnosti i mogućnosti, posebice u području pomoći obnovi, humanitarne pomoći i građanske sigurnosti. Uspjesi međunarodne zajednice u rješavanju sukoba bit će plodom te suradnje, lišene nepotrebnih dupliciranja.

Prilagoditi Savez znači, nadalje, zadati politički okvir našoj akciji. Stoga se Francuska raduje usvajanju globalne političke direktive koja iscrtava političke smjernice preobrazbe u idućih 10 do 15 godina.

To se jednako tako tiče i operacija koje Savez provodi u prilog miru i međunarodnoj sigurnosti. Tu prije svega mislim na Afganistan. Francuska je tamo prisutna od 2001. godine i danas zapovijeda područjem Kabula. Kako bi se stekli uvjeti za uspjeh, moramo našu akciju uključiti u globalnu strategiju, u jedan potvrđen politički i ekonomski proces. Čini mi se da je uspostava kontaktne skupine, poput one na Kosovu, koja bi objedinjavala zemlje regije, vodeće angažirane zemlje i međunarodne organizacije, neophodna kako bi naše snage dobile mogućnost da uspješno obave svoj zadatak podrške afganistanskim vlastima i da vrate provođenje vojnih operacija u središte interesa Saveza.

Prilagoditi Savez znači isto tako jačati kapacitete zajedničkog djelovanja u suradnji s drugim silama. Tu prije svega mislim na zemlje Savjeta euro-atlantskog partnerstva s kojima moramo još pojačati naše odnose u tom području. Tu podrazumijevam i druge zemlje koje su poslale svoje trupe, a ne pripadaju Savezu, s kojima također moramo biti u mogućnosti savjetovati se u slučaju krize.

Taj prošireni dijalog i konzultacije za svaki pojedini slučaj ne smiju nas udaljiti od glavne zadaće Saveza. Taj dijalog mora ostati konkretan i usredotočen na situacije koje mogu zahtjevati vojnu intervenciju Saveza i njegovih partnera. Ujedinjeni narodi moraju ostati jedini univerzalni politički forum.

Na kraju, prilagoditi Savez znači uzeti u obzir novu stvarnost u Europskoj uniji čija većina članica pripada istovremeno i Sjeverno-atlantskom savezu. Obrambena Europa je više uznapredovala od Sastanka na vrhu u Saint Malou nego u posljednjih pedeset godina. Radujem se što se Europljani zauzimaju za stvaranje zajedničke opreme kao što je zrakoplov A 400 M i helikopter Tigre te što surađujemo s Ujedinjenim Kraljevstvom na projektu zajedničkog nosača aviona. Napredak je vidljiv i u pogledu uspostave našeg uzajamnog djelovanja, posebno u području strateškog transporta i izobrazbe časnika. Odsad moramo razmišljati o tome da damo jednu trajnu dimenziju našim kolektivnim instrumentima zapovijedanja i rukovođenja operacijama preko Centra za operacije uspostavljenim unutar Europske unije.

Ovaj razvoj je potreban jer će djelovanje Europske unije u službi mira ići uzlaznom linijom. Europa jače i učinkovitije obrane, sigurnije u svoje mogućnosti, pojačat će sveukupnu moć Saveza i doprinijet će ravnoteži u svijetu. Izmedju nje i NATO-a se uspostavlja komplementarnost iz koje svatko izvlači korist. Tamo gdje je Europa pozvanija intervenirati zbog geografskih i povijesnih razloga ili zbog prirode intervencije, Unija će, kao što i pristoji, preuzeti svoj dio odgovornosti.

Na Europskoj uniji je da odigra glavnu ulogu na Zapadnom Balkanu kojem je ona otvorila perspektivu pristupa. Unija je zamijenila Savez u Bivšoj Jugoslavenskoj Republici Makedoniji (ARYM) i u Bosni i Hercegovini. Na Kosovu se ona priprema – u prvoj etapi – poslati policijsku misiju koja će predstavljati bitan element međunarodne nazočnosti u kritičnom razdoblju u kojem se odlučuje o budućnosti te pokrajine. Napokon, u Libanonu Europljani čine – na zamolbu cijele međunarodne zajednice – kostur nove misije FINUL-a čiji je kredibilitet od iznimne važnosti u sprečavanju ponovnog pokretanja nasilja.

Takav razvoj događaja poziva na jači politički i strateški dijalog između Sjedinjenih država i Europske unije nadovezujeći se na Sastanak na vrhu u Bruxellesu od veljače 2005. godine. On nedvojbeno pretpostavlja i jačanje odnosa izmedju NATO-a i Europske unije. Naravno, Francuska je spremna na to, ali želi da se glas Unije čuje i u samom Savezu. To pretpostavlja između ostalog mogućnost da članice Unije uspostave specifičnu razmjenu misljenja unutar Saveza.

Takav razvoj događaja će doprinijeti stvaranju Saveza koji će svakim danom biti sve jači i solidarniji, Saveza u kojem će saveznici iz Sjeverne Amerike i iz Europe moći zajednički definirati ciljeve i nastaviti djelovati, jedni drugima uz bok, u interesu mira i međunarodne sigurnosti sukladno načelima i ciljevima iz Povelje Ujedinjenih naroda. ./.

Zadnja izmjena dana 14/03/2007

Povratak na vrh