Zajednička deklaracija o Europi Jean-Yvesa Le Driana i Amélie de Montchalin (9. svibnja) [fr]

Dana 9. svibnja 1950. godine, zahvaljujući Robertu Schumanu Francuska i Njemačka postavile su kamen temeljac europske izgradnje odlučivši da "svoju proizvodnju ugljena i čelika stave pod zajedničku nadležnost Visokog tijela, u sklopu organizacije koja je otvorena za sudjelovanje i drugih zemalja Europe".

Točno sedamdeset godina kasnije, prisjetimo se koliko je hrabrosti tada bilo potrebno za pružanje ruke dojučerašnjem neprijatelju; koliko je smjelosti bilo potrebno za smjestiti u središte projekta mira i pomirenja "regije koje su dugo bile posvećene proizvodnji ratnog oružja čije su one bile najčešće žrtve"; kolika je trebala biti moć zapažanja kako bi se shvatilo da će, s obzirom na nove geopolitičke ravnoteže koje su se stvarale, snaga naših naroda uskoro ovisiti o snazi njihovih međusobnih veza.

Promotrimo zajedno prijeđeni put koji predstavlja odmak od tragičnog dijela povijesti - od razvalina Drugog svjetskog rata do ponovno stečenog blagostanja, pa od razvrgnuća do održanih obećanja o ponovno postignutom jedinstvu oko humanističkih vrijednosti koje su zajedničke na našem kontinentu i demokratskih načela za koja smo se odlučili.

Obnovimo u potpunosti duh Schumanove deklaracije, ne samo iz vjernosti našem zajedničkom sjećanju, već i kako bismo pronašli odgovore na brige i izazove naše sadašnjosti. Suočeni s krizom koja danas mijenja živote svih nas, vratimo se osnovama europske izgradnje: suradnja država u službi naroda, briga za konkretna dostignuća i snaga solidarnosti u službi čovjeka prije svega. To nam je potrebno.

Jer ono što nam je dalo snagu da izdržimo tijekom proteklih nekoliko tjedana upravo je ona de facto solidarnost koju je Schumanova deklaracija htjela smjestiti u temelje europske izgradnje: solidarnost, koja danas ima lice njemačkih,rumunjskih ili pak luksemburških njegovatelja koji vode brigu o spašavanju života talijanskih ili francuskih pacijenata, izražava se u svim našim gestama kojima jedni drugima pomažemo, garantirajući budućnost naših gospodarstava i naših radnih mjesta.

Kako bismo sutra izvukli sve lekcije iz krize, morat ćemo nastaviti, na polju javnog zdravstva, zagovarati Europu koja štiti, u skladu s apelom koji je predsjednik Francuske Republike uputio u rujnu 2017. godine. Kako? Opet, rastom de facto solidarnosti, u službi reaktivnije, suverenije i solidarnije Europe zdravlja. Morat ćemo osigurati da Europska agencija za kontrolu bolesti može bolje alarmirati na prve znakove opasnosti, stvoriti strateške zalihe medicinskih proizvoda i opreme, objediniti naše istraživačke napore, ojačati veze između naših bolničkih usluga. Morat ćemo naučiti i sve lekcije iz ove krize kako bismo bolje organizirali naš zajednički prostor, Schengen, na primjer uspostavljanjem integriranijeg mehanizma upravljanja našim granicama.

Europa Schumanove deklaracije ujedno je i Europa koja može uložiti kreativne napore kako bi se suočila s opasnostima koje prijete, zajedno s Europljanima, ali i sa svim ženama i muškarcima diljem svijeta. Riječ je o Europi posvećenoj obrani multilateralizma i globalnih javnih dobara međunarodnog mira i stabilnosti, ali i okoliša, biološke raznolikosti i zdravlja ljudi, a sve to je usko povezano.

Bez sumnje je danas više nego ikad našem svijetu potrebna Europa odlučna podržati ovu viziju.

Danas je Europa vrlo očito na visini tog zadatka. Omogućila je mobilizaciju cijelog svijeta te je već prikupljeno 7,4 milijarde eura obećanih donacija za podršku globalnog odgovora na Covid-19. Podržava i napore najugroženijih zemalja, posebno onih afričkog kontinenta, opet u potpunosti vjerna Schumanovoj deklaraciji koja je od 1950. godine isticala snagu veza između Afrike i Europe.

Kad dođe vrijeme, Europa će i dalje biti tu, zajedno sa svojim partnerima, u jačanju globalnog zdravstvenog upravljanja. Zagovarat ćemo ambicioznu reformu jedine univerzalne javnozdravstvene organizacije - WHO, koja mora imati sredstva da u potpunosti odigra svoju nezamjenjivu ulogu. Zagovarat ćemo bolju koordinaciju zdravstvenih aktera na međunarodnoj razini. Zagovarat ćemo stavljanje transparentnosti u središte igre, jer je to najbolji način da se pripremimo za pandemije koje bi nas sutra mogle pogoditi. Kako bi se upozorilo vlade i informirala javnost, moglo bi se osnovati Svjetsko visoko vijeće za zdravlje ljudi i životinja, po uzoru na IPCC.

Djelovati glede jednog "ograničenog, ali presudnog pitanja", dati svijetu "doprinos organizirane i žive Europe": to smo predlagali Europljanima prije sedamdeset godina. Vremena su se promijenila; današnji izazovi nisu oni od jučer. Ipak, naš se kontinent opet našao u vremenu kada se donose odluke. Vjerujemo i znamo da nas duh Schumanove deklaracije još uvijek može voditi. Nikad ne zaboravimo odakle potječemo, nikada ne zaboravimo odakle naš kontinent crpi snagu - i nastavit ćemo zajedno pisati našu povijest, veliku povijest solidarnosti od koje je sačinjena Europa.

Zadnja izmjena dana 25/05/2020

Povratak na vrh